ALI TO SMO MI.
GLAZBA.
ŽULJEVI DLANA I ZVUCI SRCA
(stankovačkim glazbarima)
Jer pjesma je vino,
mi smo opijeni.
Jer pjev je smisao,
mi smo kovači
vedrine.
Žuljevi dlana i zvuci srca!
Koračamo korakom
modrine.
Jutra rosna dijelimo
kao dunju
s pticama blagim.
Povorka zanosna
i sunca pljesak cvjetni
kršem razliven dragim.
Trubo zvonka,
jer ruka te tvrda
naša steže,
vrijednost si glasna.
Ivan Vidović
1934.
Dolaskom mladog entuzijaste i glazbenog zaljubljenika Ludviga Bačića 1933. godine u Stankovce započinju pripreme za osnivanje limene glazbe u Stankovcima. Nakon kupnje instrumenata u Zagrebu osniva se 1934. godine Mjesna glazba Stankovci. Prvi kapelnik društva postaje muzički učitelj i pedagog Ludvig Bačić.
1945.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata mještani žele obnoviti Mjesnu glazbu Stankovci. Instrumente koji su završili na raznim stranama bilo je potrebno dobiti natrag. Posredovanjem našeg mještanina Nikole Sarađena, 24 instrumenta 1945. godine stižu u Stankovce. Na taj način stvoreni su osnovni uvjeti za ponovni rad Mjesne glazbe Stankovci.
1950.
Ljubav mještana prema glazbi je velika. Puno je onih koji su željeli postati članovi Mjesne glazbe Stankovci. Neposredno nakon završetka rata u Stankovce dolazi prvi muzički učitelj Vlado Hadviger. Ovaj mladi stručnjak pokušava podići instrumentalne kvalitete glazbe na jednu višu razinu.
1954.
Neposredno nakon odlaska kapelnika Hadvigera vođenje glazbe preuzima Vojislav Pelaić. To je prvi put da kapelničku ulogu u Društvu zauzima mještanin Stankovaca. Do postavljanja dvadesettrogodišnjeg Vojislava Pelaića nije došlo slučajno jer on se svojim radom i talentom posebno isticao. Svirao je tri godine klarinet u limenoj glazbi iz Tisnog na otoku Murteru. Pohađao je nižu muzičku školu u Zadru i bio je u to vrijeme jedina, kasnije se pokazalo, i prava alternativa za Društvo.
1956.
Godine 1956. glazba prvi put u svojoj povijesti dobiva uniforme. Bile su to vatrogasne uniforme koje je Vatrogasno društvo iz Šibenika dodijelilo našem Društvu. Bilo je petnaestak primjeraka, a dobili su ih najstariji i najistaknutiji članovi Društva.
1960.
Mjesna glazba Stankovci 1960. godine.
1964.
U prosincu 1964. godine obilježena je trideseta obljetnica osnivanja i postojanja Mjesne glazbe Stankovci. Glazba djeluje već puna tri desetljeća na intenzivnom kulturno-zabavnom planu šireći glazbenu kulturu i zajedništvo.
1970.
U radu Društva nastaje gotovo dvogodišnji prekid koji bi bio i dužeg vijeka da na čelu društva nije bio vrijedni i ugledni Vojislav Pelaić. Zbog velike migracije i lošeg interesa mještana za Glazbu vrijedno Vojislav od talentiranih učenika starijih razreda osniva Glazbu pri Osnovnoj školi „Petar Zoranić“ Stankovci. U ovakvim uvjetima Glazba životari u periodu od 1970. do 1974. godine, kada nakon kratke bolesti umire u 44. godini života Vojislav Pelaić, dugogodišnji kapelnik Mjesne glazbe Stankovci.
1977.
Nakon trogodišnje stanke u radu Mjesne glazbe Stankovci 1977. godine u jesen dolazi do njenog ponovnog formiranja, a pokretači su bili Slavko Pelaić, stari glazbari i rukovodstvo Mjesne zajednice Stankovci. Budući da su stvoreni donekle podnošljivi uvjeti za ponovni rad Društva, dirigentsku palicu preuzima Slavko Pelaić, jedan od najistaknutijih i dugogodišnjih članova Društva. Na poziv starim glazbarima i onima koji bi tek trebali postati javlja se dosta zainteresiranih kandidata. Po prvi put javlja se i veliki broj djevojčica koje žele svirati i nastaviti svijetle tradicije našega Društva.
1978.
U prosincu 1978. godine dolazi do promjene naziva. Društvo mijenja naziv Mjesna glazba Stankovci i uzima novi Glazbeno društvo „Stankovci“ Stankovci. Izabrani su i članovi upravljanja, te sprovedene u djelo sve formalnosti za neophodan rad Društva u potpunoj samostalnosti. U istom mjesecu slavi se četrdeset četvrta obljetnica postojanja Društva.
1980.
Glazbeno društvo Stankovci 1980. godine.
1984.
Nekoliko prvih godina ponovnog rada Društva glazbari su se odrekli honorara da bi nabavili nove instrumente. To je bilo neophodno jer su stari instrumenti bili dotrajali i zastarjeli. Nabavljeno je dvadesetak novih instrumenata. Sve je to plod upornog i dugotrajnog, višegodišnjeg rada po velikoj žezi u ljetnim i jakoj studeni u zimskim mjesecima. Svirajući obišli su Ravne Kotare, Bukovicu, Primorje i neke otoke. Jedan od značajnijih nastupa za Društvo je onaj u Primoštenu 22. svibnja 1983. godine na smotri puhačkih orkestara sjeverne i srednje Dalmacije.
1985. - 1989.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća Glazba se orijentira na mlađe naraštaje te oni nastupaju na smotrama diljem Dalmacije usput zarađujući sredstva svirajući na brojnim sprovodima na području Bukovice i Ravnih kotara.
1990.
Domovinski rat i djelovanje u teškim uvjetima Stariji glazbari umjesto instrumenata u ruke uzimaju braneći domovinu. Kapelnik Slavko Pelaić prisiljen je raditi s mladima, ali Glazba i u to opasno vrijeme održava vježbe i Prvi Glas Stankovaca, tradicionalno natjecanje pjevača amatera održavano je u Vodicama i Pirovcu.
1991. - 1999.
Po završetku rata polako se vraćaju stari glazbari te u kombinaciji s mladima oživljavaju Glazbu i sav kulturni život u Stankovcima. U okviru Glazbe osniva se KUD Vinac Stankovci, maškare, a Prvi glas doživljava procvat jer domaće grupe prate izvođače iz naše i okolnih županija.
1998. godine GDS nastupa u Vukovaru. Trebalo je u to vrijeme imati puno hrabrosti razrušenim ulicama grada Vukovara svirati naše koračnice, a posebno Lijepu našu. Ali to smo mi. Glazba.
2000. - 2009.
Ulaskom u novo stoljeće Glazba drži sve kulturne aktivnosti u Stankovcima te nastupa na svim smotrama diljem Dalmacije. Glazba znači i prijateljstvo, pa se tako razvila suradnja s glazbama iz okolice, a posebno s Glazbom Pag, čiji smo neizostavni gosti već dugi niz godina na Paškom karnevalu. Stručni dio u Društvu pomalo od Slavka Pelaića preuzima njegov sin, Krešimir Pelaić, koji se godinama kalio uz oca i u međuvremenu završio glazbenu školu. Sviranje je postalo zahtjevnije, ali uz mnogo rada sve je moguće.
2010. - 2019. (Smotra Puhačkih orkestara Primošten 2016.)
Moguće je i putovati. Glazba počinje surađivati s raznim orkestrima pa smo tako ugostili Glazbe iz Slovenije (Zrče) te Zaboka. Naravno, i mi smo njima došli u goste. Bila su to nezaboravna putovanja i nastupi. Poseban doživljaj bio je svirati na trgu Bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Izuzetno lijepo putovanje i nastup bilo je u Makedoniju. Na međunarodnom festivalu u Ohridu bili smo jedini predstavnici Republike Hrvatske.
2020.
Djelovanje Glazbe nakratko usporava pandemija, ali i u ti okolnostima našli smo načina za rad. Velika tuga preplavila je naše Društvo zbog iznenadne smrti našeg legendarnog kapelnika Slavka Pelaića.
Pjesma Kapelniku
Stale su tice
Pauza se čuje
Veliki mrav
U nebo putuje
Šta je to ticama
Zašto su stale
Plače San Carlo
I Splitske kale
Do neba leti
Beštima tvoja
Tiho se čuje
O Mare moja
Kad Kapelnik odlazi
I tice miruju
Samo se snažno
Stankovci čuju
Pismon san se od tebe
Oprostit tija
Jer život je kratak
Ka petnajst do trija
2021.
...-Golubica je simbol mira, a Vučedolska golubica je simbol Vučedolske neolitske kulture, rekao nam je u autobusu vodič Vukovarac dok smo obilazili Vukovar za kojeg mnogi kažu da je grad – simbol. Tamo smo došli kao Glazbeno Društvo Stankovci, obilježavajući još nešto simbolično – ispunjenje onog obećanja sa splitske Rive hrvatskog predsjednika dr Tuđmana nakon oslobađanja većeg dijela okupirane hrvatske zemlje - Što još da vam obećam? Vuko-var, Vuko-var! Zavikalo je mnoštvo. Vukovar, tu traumu u hrvatskom nacionalnom biću, oslobodili smo snagom mira. Mira kojeg smo imali u sebi. Oslobodili, ali ne još i iscijelili. GD Stankovci je te 1998. u Vukovar ušlo svirajući ponosno koračnice i najbitnije – Lijepu Našu! Bio je to na prvi pogled ni po čemu izniman trenutak jer se diljem zemlje sviraju i himna, i koračnice. Ipak je bio i povijesni, i izniman trenutak jer je bio prvi takav nakon 1991.
Dvadeset godina poslije isto Glazbeno Društvo Stankovci je ponovo sviralo koračnice i Lijepu Našu u Vukovaru. Od nas nešto više od tridesetak članova, tek je četvoro i sad aktivnih članova sviralo oba puta. Malo? Puno? Svejedno je što ćemo odgovoriti na ta pitanja – što god rekli, onaj istinski odgovor će pokazati vitalnost stankovačkog čovjeka, njegovu duhovnu snagu i stvaralački potencijal. Glazbeno Društvo Stankovci nije samo preživjelo i tih dvadeset godina, nego je i stvaralo, sviralo, nastupalo, obilježavalo blagdane i praznike, pronosilo dobar glas (i zvuk) Stankovaca po zemlji i inozemstvu, kao što to čini bez prestanka od 1934. godine. Glazba se zapisuje u notama i zapisana može preživjeti stoljeća, onoliko dugo koliko može trajati medij na kojem je zapisana. Ali uistinu glazba postoji samo dok se svira, tek tad je živa i tek tad ispunjava svoju svrhu. Mi članovi Društva, svirajući instrumente smo i sami instrument te glazbe. Sjajni instrumenti na kojima se Sunce presijava i vraća natrag Prirodi i ljudima odbljesak svjetla. Poklonili smo se pred spomenicima podignutim u čast vukovarskim žrtvama, pomolili se pred križevima. Svatko od nas prisutnih je to doživio na svoj način, u dubini svoje intime.
Rekoše: -Vi ste uvijek bili roblje,
A povijest vaša nalik je na groblje
Na kome niti pravog križa nema;
Ponegdje ploča, bez imena, nijema;
I korov svuda! Uza sve su pute
Otaca vaših kosti razasute!
U rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju:
Pognojili su kao đubre zemlju
I nestade ih pustih… bez spomena!
Svu prošlost vašu zastrla je sjena,
I ovio je mrak!-
Da, to nam kažu,
A sve u meni na to kliče: Lažu!
lako nema raka, spomenika,
Zidina, ploča, pergamena, slika,
Ja ipak znam što bje i kako bje.
Ne razasute na sve četir strane
Već u mom tijelu leže ukopane
Otaca mojih put i kosti sve!
Ovako je stihom vrištao pjesnik Vladimir Nazor i dodao:
Propao nije ni duh im ni lik:
Pognojili su tlo iz koga nikoh,
Njivu što gradim, putove što svikoh:
Njih mrtvih ja sam živi spomenik!
I mi smo bili u Vukovaru kao živi spomenici naših predaka, onih koji umriješe u miru i onih u ratu. U najljepšoj smo zemlji na svijetu, na nama je samo da te ljepote za života budemo dostojni i da je slobodnu predamo svojim potomcima. Nismo samo članovi Društva, ponosni smo Stankovčani, ni bolji, ni gori od drugih, ali zato svoji. Svoji i hrvatski, kaplja u domovinskom slapu koji je ljepši što smo mi ljepši, bogatiji što smo mi bogatiji. Lijepo je biti glazbar, lijepo je biti iz Stankovaca, lijepo je biti Hrvat i bilo je lijepo biti u Vukovaru-. ...
2024.
U subotu, 10.08.2024., na Dan općine, Stankovci i Glazbeno društvo Stankovci bili su domaćini smotre puhačkih orkestara iz Sjeverne i Srednje Dalmacije. Svečani defile puhača započeo je ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije i prošetao kroz središte Stankovaca do Doma kulture, gdje je održan raznolik prigodni program.
Glazbeno društvo Stankovci dosada je aktivno sudjelovalo na raznim smotrama, a sada su napokon imali priliku biti domaćini.
Ova smotra predstavlja značajan trenutak u povijesti glazbenog života Stankovaca – 90 godina postojanja Glazbenog društva, koje se s nestrpljenjem raduje ponovnom gostoprimstvu puhača iz cijele Dalmacije.
Tekst i slike preuzeti iz sljedećih izvora:
- Urednik: Vidović, Ivan (Izdavač: Glazbeno društvo “Stankovci” Stankovci) Brošura Pedeset godina glazbenog društva “Stankovci” 1934 – 1984. Narodni list – Zadar, 1984.
- Zbirka poezije, „Kad zemlja plače“ (2021. g.), stankovački pjesnik, hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata Žarko Sarađen Žaja.
- Društvene mreže GDS (Facebook i Instagram)
- Privatni izvori članova GDS
GLAZBENO DRUŠTVO
STANKOVCI
DANAS
Ali kao što život mora ići dalje, tako mora i Glazba.
Pod vodstvom kapelnika Krešimira Pelaića, korak po korak, približavamo se devedesetoj godišnjici djelovanja.
Veliki je to trenutak za sve nas koji smo dio glazbene priče u Stankovcima. A kad mi slavimo čut će se. Jako.
KONTAKTIRAJTE
NAS
Imate pitanje ili ideju? Želite nešto podijeliti sa nama? Želite nas pohvaliti ili nešto komentirati?
Pošaljite nam e-mail ili nas kontaktirajte putem društvenih mreža.
Vrlo rado ćemo vam odgovoriti!
Naš rad i djelovanje možete pratiti putem društvenih mreža.